Andrija Hebrang: od Titova suradnika do političkog zatvorenika s tragičnim krajem

Andrija Hebrang
Andrija Hebrang bio je istaknuti hrvatski komunistički političar čiji je život, prema tekstu, obilježio uspon unutar partije, sukob s njezinim vodstvom i tragična završnica. Rođen je 21. studenoga 1899. u Bačevcu kraj Virovitice, a u Komunističku partiju Jugoslavije učlanio se 1919. godine u Osijeku. Politički se brzo uspinjao: 1925. postao je član zagrebačkog mjesnog komiteta KPJ, a tri godine poslije zajedno s Josipom Brozom Titom predsjedao je konferenciji zagrebačkih komunista. Zbog političkog djelovanja 1929. osuđen je na 12 godina zatvora, koje je proveo u Lepoglavi i Srijemskoj Mitrovici. Iz zatvora je izašao u ožujku 1941., a ubrzo je postao jedna od vodećih osoba Komunističke partije Hrvatske. Tijekom rata obnašao je važne dužnosti u partizanskom pokretu. Ustaška policija uhitila ga je 1942. nakon što je bio ranjen, a potom je zatvoren u Staroj Gradiški. Iste godine razmijenjen je za dvojicu ustaških časnika. Kasnije je sudjelovao u radu AVNOJ-a i poticao osnivanje ZAVNOH-a, ali su mu zamjerali samostalniju politiku u Hrvatskoj i suradnju s Hrvatskom seljačkom strankom. Sukob oko njezina položaja u pokretu donio mu je optužbe za separatizam. Nakon rata Hebrang je postao ministar industrije i vodio Saveznu plansku komisiju. Kritizirao je pojedine političke i gospodarske odluke, uključujući novčanu reformu i politiku industrijalizacije. Kako navodi članak, to je pridonijelo njegovu padu: 1946. izbačen je iz Politbiroa, a zatim smijenjen s ministarske dužnosti. Poslije sukoba Jugoslavije sa Staljinom 1948. vlasti su ga smatrale sumnjivim, navodi se u tekstu. Članak opisuje kako je nekadašnji visoki partijski dužnosnik završio u nemilosti režima koji je pomogao izgraditi. Njegova politička karijera tako je krenula od suradnje s Titom, preko zatvaranja i državnih funkcija, do dramatičnog sloma.
Izvor ↗