Boža Pub je na kartama gubio bogatstvo, ali je ostao legenda zbog neverovatne darežljivosti

Petar Božanić
Petar Božanić, kojeg su svi znali kao Božu Puba, iza sebe je ostavio priču u kojoj se prepliću rat, kartaški stolovi i široka ruka. Prema tekstu, prošao je albansku golgotu i borio se na Solunskom frontu, a posle Prvog svetskog rata nastanio se u Bačkoj. Umesto mirnog života zemljoradnika, privukli su ga kafane i karte, pa je vremenom postao prepoznatljivo ime među boemima tog kraja. Božanić je rođen u ličkom selu Tuževići, a u Bačku je stigao sa saborcima. Sa još dvadeset ratnih drugova osnovao je Novo Selo, nakon što je, poput drugih solunskih dobrovoljaca, kroz agrarnu reformu dobio zemlju. Ipak, kako prenosi izvor, njegovu svakodnevicu više su obeležili kartaški stolovi u Srbobranu, Vrbasu, Novom Sadu i Somboru nego rad na imanju. Njegova privrženost igri bila je tolika da bi platio drugima da obave poslove umesto njega. U tekstu se navodi da je čoveku koji bi otišao kući da nahrani stoku i živinu davao 500 dinara, samo da ne prekida partiju. U to vreme, dodaje izvor, za taj iznos mogao se kupiti najbolji konj. Među kartašima je važilo i pravilo da novčanice koje padnu ispod stola ostanu tamo, jer niko nije hteo da ustane i prekine igru. Boža, međutim, nije bio poznat samo po kockanju. Izvor ga opisuje kao darežljivog čoveka koji nije podnosio varanje. Kada su ga upozorili da posmatrači pomoću ogledala mogu da vide njegove karte, navodno je platio da se ono razbije i nagradio čoveka koji mu je ukazao na prevaru. Priče o njegovoj hrabrosti, boemštini i velikodušnosti nastavile su da se prenose dugo nakon njegove smrti, a njegov lik je, prema tekstu, ovekovečio i Đorđe Balašević u pesmi.
Izvor ↗