Miomir Vemić izložio radove sa kćerkom: njegov krik susreo se s njenim dodirom

U Dvorcu kralja Nikole u Nikšiću otvorene su dvije izložbe koje su prvi put okupile radove Miomira Miša Vemića i njegove kćerke Marije Vemić Abramović. Postavke „Snovi koji su me probudili/Odjek neizgovorenog“ i „Dodir sebe“ donose različite umjetničke rukopise, ali ih povezuje interesovanje za čovjekova unutrašnja stanja.
Kako prenosi izvor, izložbe je otvorila istoričarka umjetnosti Anastazija Miranović, koja je susret umjetnika opisala kao dijalog krika i dodira. Vemićeve konje tumačila je kao simbole nemira, otpora i borbe protiv otuđenja savremenog svijeta. U radovima se pojavljuju snažni pokreti i izražajne figure, kojima umjetnik, prema njenim riječima, prikazuje dramu i napetost.
Marija Vemić Abramović u svojim djelima usmjerava pažnju na odnos prema sebi. Njene figure i ruke koje dodiruju, pridržavaju ili grle tijelo predstavljaju, prema tumačenju Miranović, način da se istraže sopstvo i samospoznaja. Tako je ono što je kod oca usmjereno prema svijetu kod kćerke okrenuto unutrašnjem iskustvu.
Miranović je naglasila da njihove radove ne treba posmatrati kao jednostavno prenošenje umjetničkog stila s oca na kćerku. Marija, kako je navela, ne ponavlja očev ekspresionistički izraz, već pojedine formalne i emotivne podsticaje razvija u sopstveni likovni jezik. Zajednička izložba zato istovremeno pokazuje bliskost i razliku između dva autora.
Miomir Vemić je poznat po motivu konja, koji se u njegovom stvaralaštvu javlja još od dječačkih dana. Prema tekstu, ta figura za njega nije samo prikaz životinje, već nosi značenja unutrašnjeg nemira, pobune i protesta. U postavci u Nikšiću njegovi radovi stoje uz kćerkine, pa posjetioci mogu da uporede dva pristupa istoj širokoj temi: čovjekovom unutrašnjem svijetu.
Izvor ↗