Tin Ujević: pjesnik boemskog života koji je ostavio trag širom regije

Prošlo je 71 godinu otkako je preminuo Augustin Tin Ujević, pjesnik čije se ime i danas vezuje za snažnu liriku i boemski život. Umro je 12. novembra 1955, a njegova djela ostala su među prepoznatljivim ostvarenjima regionalne književnosti, navodi se u tekstu povodom godišnjice smrti. Ujević je tokom studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu prišao književnom krugu Antuna Gustava Matoša. Počeo je objavljivati pjesme i kritike, ali se 1911. razišao s Matošem nakon oštre polemike. Nekoliko godina kasnije otišao je u Pariz, odakle je slao pjesme i članke zagrebačkim časopisima. Deset njegovih pjesama uvršteno je 1914. u antologiju „Hrvatska mlada lirika“. Po povratku iz Pariza 1919. kratko je boravio u Zagrebu, a zatim se preselio u Beograd, gdje je, uz kraće prekide, ostao do 1929. Uslijedio je boravak u Sarajevu, od 1930. do 1937. godine. Tamo je objavio zbirke „Auto na korzu“ i „Ojađeno zvono“. Nakon Sarajeva živio je u Splitu, a od 1940. do kraja života u Zagrebu. Među njegovim djelima po kojima se najviše pamti su „Lelek sebra“ i „Kolajna“. Zbirka „Rukovet“ objavljena je 1950, dok je „Žedan kamen na studencu“ izašao 1954, godinu prije njegove smrti. Njegov životni put obuhvatio je više gradova, a stvaralaštvo različite književne sredine. Kako podsjeća tekst, upravo su spoj lirskog izraza i nemirnog, boemskog života obilježili Ujevićevu biografiju i učvrstili njegovu poziciju u književnosti.